1. Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u peæinu.

2. Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utjeèe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.

3. Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi èini dobro.

4. Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

5. Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im maè je naoštren.

6. Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

7. Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!

8. Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat æu i svirati.

9. Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit æu zoru jutarnju.

10. Hvalit æu te, Gospode, meðu narodima, meðu pucima pjevat æu tebi:

11. jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.

12. Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!





“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina