1. Psalam. Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine.

2. Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.

3. Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih pokopa.

4. Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas.

5. Dokle još, Jahve? Zar æeš se svagda srditi? Zar æe ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?

6. Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje!

7. Jer izjedoše Jakova i opustošiše boravište njegovo.

8. Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni.

9. Pomozi nam, Bože, pomoæi naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

10. Zašto da pogani govore: "TÓa gdje je njihov Bog?" Nek' se na poganima pokaže, pred oèima našim, kako osveæuješ prolivenu krv slugu svojih!

11. Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja, snagom svoje mišice poštedi predane smrti!

12. A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve!

13. A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit æemo te dovijeka, kazivat æemo od koljena do koljena hvalu tvoju!





“A pessoa que nunca medita é como alguém que nunca se olha no espelho e, assim, não se cuida e sai desarrumada. A pessoa que medita e dirige seus pensamentos a Deus, que é o espelho de sua alma, procura conhecer seus defeitos, tenta corrigi-los, modera seus impulsos e põe em ordem sua consciência.” São Padre Pio de Pietrelcina