Djela apostolska, 11
1. Doèuli apostoli i braæa po Judeji da i pogani primiše rijeè Božju
2. pa kad Petar uziðe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati:
3. "Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!"
4. Onda zapoèe Petar te im izloži sve po redu:
5. "Molio sam se, reèe, u Jopi kadli u zanosu ugledam viðenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s èetiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene.
6. Zagledah se, promotrih je i vidjeh èetvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.
7. Zaèuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!'
8. Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili neèisto ne uðe u usta.'
9. A glas æe s neba po drugi put: 'Što Bog oèisti, ti ne zovi neèistim.'
10. To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuèe na nebo."
11. "I odmah se, evo, pred kuæom u kojoj bijah pojaviše tri èovjeka poslana iz Cezareje k meni.
12. A Duh mi reèe da poðem s njima ništa ne premišljajuæi. Sa mnom poðoše i ova šestorica braæe te uðosmo u kuæu tog èovjeka.
13. On nam pripovjedi kako je u svojoj kuæi vidio anðela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar;
14. on æe ti navijestiti rijeèi po kojima æeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'"
15. "I kad poèeh govoriti, siðe na njih Duh Sveti kao ono na nas u poèetku.
16. Sjetih se tada rijeèi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi æete biti kršteni Duhom Svetim.'
17. Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?"
18. Kad su to èuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreæi: "Dakle i poganima Bog dade obraæenje na život!"
19. Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajuæi Rijeèi doli samo Židovima.
20. Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješæujuæi evanðelje: Gospodina, Isusa.
21. Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.
22. Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju.
23. Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odluènosti srca ostanu uz Gospodina.
24. Ta bijaše to muž èestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.
25. Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla.
26. Kad ga naðe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i pouèavali poveæe mnoštvo te se u Antiohiji uèenici najprije prozvaše kršæanima.
27. U one dane doðoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.
28. Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da æe uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija.
29. Stoga æe svatko od uèenika, odluèiše, koliko smogne poslati da se posluži braæi u Judeji.
30. To i uèiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.