1. Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije èinio što je pravo u Jahvinim oèima kao što je èinio njegov otac David.

2. Živio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima.

3. Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastite sinove kroz oganj, po gnusnom obièaju krivobožaèkih naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima.

4. Prinosio je žrtve i kadio po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom.

5. Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on potuèe, zarobi mu veliko mnoštvo ljudi i odvede ih u Damask. Još je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio.

6. Remalijin je sin Pekah pobio meðu Judejcima sto dvadeset tisuæa hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih otaca.

7. A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja.

8. Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braæe dvjesta tisuæa žena, sinova i kæeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u Samariju.

9. Ondje bijaše Jahvin prorok po imenu Oded; izašao on pred vojsku što je išla u Samariju i rekao: "Gle, Jahve, Bog vaših otaca, razjario se na Judejce i zato ih je predao u vaše ruke te ste ih gnjevno pobili da je do neba doprlo.

10. A sada još mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vam budu robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svome Bogu?

11. Zato me poslušajte sada i vratite to roblje što ga zarobiste od svoje braæe, jer æe se izliti na vas Jahvin gnjev."

12. Tada ustadoše neki izmeðu glavara Efrajimovih sinova, i to Johananov sin Azarja, Mešilemotov sin Berekja i Šalumov sin Ezekija, Hadlajev sin Amasa, na one što su se vraæali s vojske.

13. Pa im rekoše: "Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite još dometnuti na naše grijehe i na našu krivicu, kao da nije dosta velika naša krivica i jarosni gnjev na Izraelu."

14. Tada ostaviše ratnici roblje i plijen pred knezovima i svim zborom.

15. Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obukli sve gole u odjeæu iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili, napojili i namazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u palmov grad Jerihon do njihove braæe, a potom se vratili u Samariju.

16. U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu.

17. Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u roblje.

18. Filistejci se raširili po gradovima Judejske Šefele i Negeba i, zauzevši Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i Gimzo sa selima, nastanili se ondje.

19. Jahve je poèeo ponižavati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teško se iznevjerio Jahvi.

20. Došao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto da ga utvrdi.

21. Ahaz bijaše opljaèkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove, i sve to dao asirskom kralju, ali mu ništa nije pomoglo.

22. Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz.

23. Poèeo je žrtvovati damašèanskim bogovima koji su ga porazili, misleæi: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat æu im da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu.

24. Ahaz je pokupio posuðe iz Božjega Doma, slupao ga, zatvorio vrata Jahvina Doma i podigao žrtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu.

25. I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzvišice da kadi tuðim bogovima, dražeæi Jahvu, Boga otaca.

26. Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.

27. Onda je Ahaz poèinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.





“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina