1. Ispaštat æe Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od maèa past æe oni, djecu æe njihovu smrskati, žene trudne rasporiti.

2. Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo.

3. Uzmite sa sobom rijeèi i Jahvi se vratite. Recite mu: "Skini sa nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana.

4. Asirac nas neæe izbavljati i neæemo konje više jahati niti æemo djelu ruku svojih govoriti: 'Bože naš!' - jer u tebe sirota milost nalazi."

5. Iscijelit æu ih od njihova otpada, od svega æu ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih.

6. Bit æu kao rosa Izraelu; kao ljiljan on æe cvasti, pustit æe korijen poput jablana,

7. nadaleko pružat æe izdanke. Ljepota æe mu biti kao u masline, miris poput libanonskog.

8. Opet æe u mojoj sjeni boraviti, uzgajat æe svoju pšenicu, vinograde gajit' što æe steæi ime vina helbonskog.

9. Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena èempresa: po meni si rodan plodovima.

10. Tko je mudar neka shvati ovo, i èovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, grešnici na njima posræu.





“Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma e de que a cruz deve ser o nosso pão cotidiano. Assim como o corpo precisa ser nutrido, também a alma precisa da cruz, dia a dia, para purificá-la e desapegá-la das coisas terrenas. Não queremos entender que Deus não quer e não pode salvar-nos nem santificar-nos sem a cruz. Quanto mais Ele chama uma alma a Si, mais a santifica por meio da cruz.” São Padre Pio de Pietrelcina