Ezekiel, 35
1. I doðe mi rijeè Jahvina:
2. "Sine èovjeèji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje!
3. Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku æu podiæi na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju.
4. Gradove æu tvoje razvaliti i postat æeš pustinjom. I znat æeš da sam ja Jahve!
5. Vjeènu si mržnju gojila i maèu predavala sinove Izraelove kad bi ih nesreæa pogodila i kad bi im kucnuo èas posljednjega grijeha.
6. Zato, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - krvi æu te predati i krv æe te progoniti: od krvi nisi prezala, krv æe te progoniti!
7. Od Gore seirske uèinit æu pustoš i pustinju, istrijebit æu iz nje polaznika i povratnika.
8. Gore njezine napunit æu truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat æe maèem pokošeni.
9. Uèinit æu od tebe vjeènu pustinju, gradovi se tvoji neæe napuèiti. I znat æete da sam ja Jahve!'
10. Ti reèe: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit æe moji; mi æemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!'
11. 'Zato, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - postupit æu s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mržnji s njima! Upoznat æeš me po tome kako æu ti suditi!
12. I znat æeš da sam ja, Jahve, èuo sve tvoje hule što ih izreèe na gore Izraelove govoreæi: 'Opustješe, nama su dane za hranu!'
13. Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene rijeèi; èuo sam ja!'
14. Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe æu uèiniti pustoš.
15. Kako si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako æu uèiniti s tobom: opustjet æeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat æe se da sam ja Jahve!"