Jeremija, 16
1. I doðe mi rijeè Jahvina i reèe:
2. "Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kæeri na ovome mjestu.
3. Jer ovako govori Jahve o kæerima i sinovima koji æe se roditi na ovome mjestu i o majkama koje æe ih raðati i o oèevima koji æe ih imati u ovoj zemlji:
4. Oni æe umrijeti smræu prebolnom, nitko ih neæe oplakivati, niti æe ih sahraniti. Pretvorit æe se u gnoj za oranice, izginut æe od maèa i gladi, a njihova æe trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim."
5. Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ uæi u kuæu žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - rijeè je Jahvina - ljubav i samilost.
6. Pomrijet æe veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neæe pokopati. Nitko neæe naricati nad njima, niti æe zbog njih praviti ureza, niti kose šišati.
7. Za onog u žalosti neæe kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiæe mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove.
8. Ne ulazi u kuæu slavlja da s njima sjediš i gostiš se."
9. Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, uèinit æu da s ovog mjesta i pred vašim oèima i u ovim danima išèeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaruènika i zaruènice.
10. A kad objaviš tom narodu sve ove rijeèi, pa te upitaju: 'Zašto nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesreæom; u èemu je zloèinstvo naše i u èemu su grijesi naši što ih poèinismo protiv Jahve, Boga našega?' -
11. onda im odgovori: 'U tom što me ostaviše oci vaši - rijeè je Jahvina - i trèaše za tuðim bogovima da im služe i da im se klanjaju, a mene ostaviše i Zakona se moga ne držaše.
12. A vi još gore uèiniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjelošæu zloga srca svoga, a mene ne sluša.
13. Zato æu vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje æete služiti tuðim bogovima danju i noæu: jer neæu vam se više smilovati!'"
14. "Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta',
15. nego: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.' Vratit æu ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim.
16. Evo, poslat æu mnoga ribara - rijeè je Jahvina - koji æe ih uloviti. A zatim æu dovesti mnoge lovce koji æe ih goniti sa svih gora, i sa svih brežuljaka, i iz svih peæinskih rasjeklina.
17. Jer moje oèi prate sve njihove putove: neæe mi izmaæi, niti se bezakonje njihovo može sakriti od oèiju mojih.
18. Dvostruko æu naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju baštinu ispunili gnusobama."
19. Jahve, snago moja i moja utvrdo, utoèište moje u danima nevolje! K tebi æe doæi narodi s krajeva zemlje. I govorit æe: Samu nam laž oci namriješe, Ništavost i Nemoæ.
20. TÓa stvara li èovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi.
21. Uèinit æu, evo, da osjete, da ovaj put zaista oæute moju ruku i snagu moju, i znat æe da mi je ime Jahve.