1. Miktam. Davidov. Èuvaj me, Bože, jer se tebi utjeèem.

2. Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!"

3. Za svetima što su u zemlji sav plamtim od èežnje!

4. Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuðe. Ja im ljevanica nalijevat' neæu, ime im spominjat' neæu usnama.

5. Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu.

6. Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština.

7. Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noæu srce opominje.

8. Jahve mi je svagda pred oèima; jer mi je zdesna, neæu posrnuti.

9. Stog' mi se raduje srce i klièe duša, i tijelo mi spokojno poèiva.

10. Jer mi neæeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

11. Pokazat æeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vjeèno.





“A pessoa que nunca medita é como alguém que nunca se olha no espelho e, assim, não se cuida e sai desarrumada. A pessoa que medita e dirige seus pensamentos a Deus, que é o espelho de sua alma, procura conhecer seus defeitos, tenta corrigi-los, modera seus impulsos e põe em ordem sua consciência.” São Padre Pio de Pietrelcina