Löydetty 140 Tulokset: prognanici Židovi
doðe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reèe: "Ovo govori Duh Sveti: Èovjeka èiji je ovo pojas ovako æe svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana." (Djela apostolska 21, 11)
Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke (Djela apostolska 21, 27)
Sutradan pak kad je htio toèno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sveæenici i sve Vijeæe te privede Pavla i postavi ga pred njih. (Djela apostolska 22, 30)
Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neæe ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. (Djela apostolska 23, 12)
"Židovi su se, reèe on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeæe kao da se kane toènije raspitati o njemu. (Djela apostolska 23, 20)
Ovoga èovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrèah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. (Djela apostolska 23, 27)
Podržaše ga i Židovi tvrdeæi da je tako. (Djela apostolska 24, 9)
Ali neki Židovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene. (Djela apostolska 24, 19)
Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati. (Djela apostolska 25, 7)
"Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, (Djela apostolska 26, 2)
"Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. (Djela apostolska 26, 4)
i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noæu i danju služeæi Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. (Djela apostolska 26, 7)