Knjiga Sirahova, 48

1. I usta prorok Ilije kao oganj, rijeè mu plamtjela kao buktinja.

2. On je na njih donio glad i revnošæu je svojom umanjio njihov broj.

3. Po rijeèi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.

4. Kako li si strašan bio, Ilija, u èudesima svojim! I može li se itko dièiti koliko ti?

5. Podigao si mrtva od smrti iz Podzemlja po rijeèi Svevišnjeg.

6. Bacio si u propast kraljeve i vukao odliènike s odra njihova.

7. Na Sinaju si èuo ukore i sud osvetni na Horebu.

8. Pomazao si kraljeve osvetnièke i proroka sebi za nasljednika.

9. Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima.

10. Odreðen si u prijetnjama buduæim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otaèka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva.

11. Blago onomu koji æe te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi æemo posjedovati život.

12. Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti i nitko ga ne mogaše podjarmiti.

13. Ništa mu ne bijaše teško, i iz groba mu je tijelo prorokovalo.

14. Za života je èudesa èinio, a u smrti svojoj djela divotna.

15. Ali se kraj svega toga narod nije pokajao niti se ostavio grijeha svojih, dok ne bi izagnan iz domaje i rasijan po svim zemljama svijeta;

16. samo je nešto ljudi ostalo, s vladarom iz kuæe Davidove. Neki su od njih pravo èinili pred Gospodom, a drugi opet gomilahu grijeh na grijeh.

17. Ezekija utvrdi grad svoj i dovede vodu sred njega, željezom prokopa peæine i sagradi spremišta vodena.

18. Za vijeka se njegova diže Sanherib i posla Rabsaka, koji diže ruku na Sion i u oholosti svojoj huljaše.

19. Tada su im drhtala srca i ruke i podnosili su muke kao žene u trudovima;

20. ali prizvaše milostivog Boga i podigoše ruke svoje prema njemu. I Sveti je s neba brzo uslišio njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom,

21. razbio je logor asirski, i njegov ih anðeo sve pobi.

22. Jer je Ezekija èinio što je Gospodu milo i držao se putova Davida, oca svojeg, kako mu je zapovjedio prorok Izaija, velik i pouzdan u viðenju svojem.

23. U dane se njegove sunce povratilo, on je kralju produžio život.

24. U silini duha vidio je stvari posljednje i tješio je žalobne na Sionu.

25. Objavio je buduænost sve do kraja vremena i najavio tajne stvari prije nego se dogodiše.