1. Peti anðeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj kljuèi zjala Bezdanova.

2. Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peæi goleme te pomrèa sunce i zrak od dima iz zjala.

3. Iz dima pak iziðoše na zemlju skakavci i dana im je moæ kakvu imaju štipavci zemaljski.

4. I zapovjeðeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju peèata Božjega na èelu.

5. I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muèe pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda štipavaca.

6. U one æe dane ljudi iskati smrt, ali je neæe naæi; poželjet æe umrijeti, ali smrt æe bježati od njih.

7. Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi,

8. kose kao u žena, a zubi kao u lavova.

9. Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure.

10. Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moæ da ude ljudima pet mjeseci.

11. Nad njima je kralj, anðeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grèki Apolion - Upropastitelj.

12. Prvi Jao proðe. Evo, za njim dolaze još dva druga Jao.

13. Šesti anðeo zatrubi. I zaèujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom.

14. Govoraše šestom anðelu koji je držao trublju: "Odriješi ona èetiri anðela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu."

15. I odriješena bijahu èetiri anðela, spremna za taj èas i dan i mjesec i godinu, da pobiju treæinu ljudi.

16. A broj èeta konjanièkih, kako sam èuo, bijaše dvije mirijade mirijada.

17. Ovako u viðenju vidjeh konje i njihove jahaèe: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor.

18. Od ovih triju zala poginu treæina ljudi - od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta.

19. Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude.

20. Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zala, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima - ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti èuju nit hodaju -

21. i ne obratiše se od svojih ubojstava ni od svojih èaranja ni od svoga bluda niti od svojih kraða.





“Pense na felicidade que está reservada para nós no Paraíso”. São Padre Pio de Pietrelcina