Knjiga o Jobu, 42

1. A Job ovako odgovori Jahvi:

2. "Ja znadem, moæ je tvoja bezgranièna: što god naumiš, to izvesti možeš.

3. Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o èudesima meni neshvatljivim.

4. O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja æu te pitat', a ti me pouèi.

5. Po èuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oèi moje vidješe.

6. Sve rijeèi svoje zato ja porièem i kajem se u prahu i pepelu."

7. Kada Jahve izgovori Jobu ove rijeèi, reèe on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.

8. Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i poðite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit æe se za vas. Imat æu obzira prema njemu i neæu vam uèiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job."

9. Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i uèiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba.

10. I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruèi ono što je posjedovao.

11. Tad se vratiše Jobu sva njegova braæa, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kuæi, žaleæi ga i tješeæi zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten.

12. Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo èetrnaest tisuæa ovaca, šest tisuæa deva, tisuæu jarmova volova i tisuæu magarica.

13. Imao je sedam sinova i tri kæeri.

14. Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a treæoj Keren-Hapuk.

15. U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kæeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braæi.

16. Poslije toga Job doživje dob od sto èetrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do èetvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života.