Jeremija, 38
1. Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, èuše tada za rijeèi što ih Jeremija kaza svemu narodu:
2. "Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut æe od maèa, gladi i kuge. A tko izaðe pred Kaldejce, spasit æe život - život æe mu ostati kao plijen, ostat æe živ.'
3. Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj æe grad odista pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga i ona æe ga zauzeti!'"
4. Tada dostojanstvenici rekoše kralju: "Ovoga èovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve rijeèi pred njima govori. Pa taj èovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast."
5. A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama."
6. Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u èatrnju kraljeviæa Malkije, što je bila u tamnièkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u èatrnji ne bijaše vode, veæ samo glib, tako da Jeremija propade u glib.
7. Ali Kušit Ebed-Melek, dvorjanin koji bijaše u kraljevskom dvoru, doèu da su Jeremiju bacili u èatrnju dok je kralj upravo sjedio kod Benjaminovih vrata.
8. Tada Ebed-Melek izaðe iz kraljevskog dvora te ovako reèe kralju:
9. "Gospodaru, kralju moj, zlo èine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u èatrnju, gdje æe od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu."
10. Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: "Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz èatrnje dok nije umro."
11. I Ebed-Melek povede ljude, uðe u kraljevski dvor, pod riznicu: uze ondje nešto iznošenih i poderanih dronjaka te ih na užetu spusti Jeremiji u èatrnju.
12. Kušit Ebed-Melek reèe Jeremiji: "Podmetni iznošene i poderane dronjke pod pazuha i pod užad." Jeremija uèini tako.
13. Tada na užetima izvukoše Jeremiju iz èatrnje. Otada Jeremija ostade u tamnièkom dvorištu.
14. Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da doðe k njemu na treæi ulaz što vodi u Dom Jahvin. Kralj reèe Jeremiji: "Htio bih te nešto upitati, nemoj mi ni rijeèi zatajiti!"
15. Jeremija odgovori Sidkiji: "Ako ti kažem, neæeš li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, neæeš me poslušati!"
16. Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim rijeèima: "Živoga mi Jahve, koji nam daje ovaj život, neæu te pogubiti i neæu te predati onima što ti rade o glavi."
17. Jeremija, dakle, reèe Sidkiji: "Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izaðeš pred vojskovoðe kralja babilonskoga, spasit æeš glavu i ovaj grad neæe biti uništen požarom; živjet æete ti i tvoj dom.
18. Ako pak ne izaðeš pred vojskovoðe kralja babilonskoga, ovaj æe grad pasti u ruke Kaldejaca i oni æe ga spaliti, a ti se neæeš spasiti iz ruku njihovih.'"
19. A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: "Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju."
20. Jeremija odvrati: "Oni to neæe uèiniti. Poslušaj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit æe ti dobro i spasit æeš život svoj.
21. Ali ako ne htjedneš iz grada, evo rijeèi koju mi Jahve objavi:
22. 'Gle, sve žene koje su još ostale u dvoru kralja judejskoga bit æe odvedene k vojskovoðama kralja babilonskoga i govorit æe: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te napuštaju!'
23. Da, sve æe žene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam neæeš umaæi rukama njihovim: dospjet æeš u ruke kralju babilonskom, a grad æe ovaj biti spaljen."
24. Sidkija reèe Jeremiji: "Nitko živ ne smije o tome što saznati, inaèe æeš umrijeti.
25. Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te doðu k tebi i kažu: 'TÓa oèituj nam što kralj kaza tebi, a ti njemu; ne krij ništa pred nama, inaèe æemo te ubiti',
26. odgovori im: 'Molio sam kralja da me više ne vrati u kuæu Jonatanovu, da ondje ne umrem!'"
27. I doista, doðoše dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijaše naredio. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije proèulo o onom razgovoru.
28. Jeremiju, dakle, ostaviše u tamnièkom dvorištu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeše, on bijaše ondje.