Encontrados 161 resultados para: Jakov i Ezav
A Jakov reèe: "Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim oèima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje. (Knjiga Postanka 33, 10)
Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. (Knjiga Postanka 33, 11)
"Poðimo na put", reèe Ezav, "i ja æu s tobom putovati." (Knjiga Postanka 33, 12)
Onda reèe Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "Èemu to? Neka ja samo naðem milost u oèima svoga gospodara!" (Knjiga Postanka 33, 15)
Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, (Knjiga Postanka 33, 16)
dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuæu, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot. (Knjiga Postanka 33, 17)
Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom. (Knjiga Postanka 33, 18)
Jakov sazna da je Šekem obešèastio njegovu kæer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne doðu. (Knjiga Postanka 34, 5)
Jakov reèe Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit æe me s mojim domom." (Knjiga Postanka 34, 30)
I Jakov reèe svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tuðe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; oèistite se i preobucite. (Knjiga Postanka 35, 2)
Oni predaju Jakovu sve tuðe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema. (Knjiga Postanka 35, 4)
Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim. (Knjiga Postanka 35, 6)