1 Rijeèi Jeremije, sina Hilkijina, sveæenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj.
2 Njemu doðe rijeè Jahvina, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova:
3 zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva.
4 Doðe mi rijeè Jahvina:
5 "Prije nego što te oblikovah u majèinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majèina izaðe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te."
6 A ja rekoh: "Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam."
7 A Jahve mi odvrati: "Ne govori: 'Dijete sam!' Veæ idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što æu ti narediti.
8 Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim," rijeè je Jahvina.
9 I tada Jahve pruži ruku, dotaèe se usta mojih i reèe: "Evo, u usta tvoja stavljam rijeèi svoje.
10 Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš."
11 I doðe mi rijeè Jahvina: "Što vidiš, Jeremija?" A ja æu: "Vidim granu bademovu."
12 Tada mi Jahve reèe: "Dobro vidiš, jer ja bdim nad rijeèima svojim da ih ispunim!"
13 I doðe mi rijeè Jahvina: "Što vidiš?" A ja æu: "Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever."
14 I Jahve mi reèe: "Sa sjevera buknut æe zlo protiv svih stanovnika ove zemlje.
15 Jer evo, ja æu sazvati sva sjeverna kraljevstva" - rijeè je Jahvina. "I ona æe doæi: svako æe od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih.
16 I sudit æu im za sve opaèine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih.
17 Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa æeš im govoriti sve što æu tebi zapovjediti. Ne dršæi pred njima, da ne bih morao uèiniti da uzdršæeš pred njima.
18 Danas te, evo, postavljam kao grad utvrðeni, kao stup željezni, k'o zidinu bronèanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, sveæenika i naroda ove zemlje.
19 I borit æe se s tobom, al' te neæe nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim," rijeè je Jahvina.
Versículos relacionados com Jeremija, 1:
Jeremija 1 predstavlja Jeremijinu pozivu kao Gospodinov prorok, kao i neke vizije i riječi ohrabrenja koje mu Bog daje. Ispod je pet stihova koji se odnose na teme obuhvaćene u ovom poglavlju:
Izaija 6:8: "Tada sam čuo Gospodinov glas, pozivajući:" Koga ću poslati? Tko će ići za nas? "I odgovorio sam:" Evo me. Pošaljite mi! "" Ovaj stih pokazuje spremnost Božjeg sluge da slijedi njegovu volju, čak i bez da točno zna što ga čeka. Takav je stav sličan Jeremiji kad reagira na Gospodinov poziv.
Izlazak 4:10-12: "Mojsije je odgovorio Gospodinu, ah, Gospodine! Nikad nisam bio rječit, u prošlosti ili sada kad ste razgovarali sa svojim slugom. Nemam lakoće riječi ili dikcije, jer sam težak s ustima i jezik. "Gospodin", tko je dao usta čovjeku? Tko ga je učinio gluhim ili glupim? Tko mu daje pogled ili ga čini slijepim? To nisam ja, Gospodine? Sad, idi; bit ću s tvojim ustima I nauči vas da ćete govoriti. " Mojsije, poput Jeremije, u početku nerado prihvaća Božji poziv zbog vlastite nesigurnosti i ograničenja. Ali Bog obećava da će biti s njim i omogućiti mu da izvrši svoju volju.
Jeremiah 29:11: "Jer ja sam taj koji znam planove koje imam za vas", kaže Gospod, "planira ih natjerati da napreduju, a ne da im naštete, planira im dati nadu i budućnost." Ovaj stih pokazuje da Bog ima plan za nečiji život, baš kao što je imao određeni plan za Jeremiju. Ovo Božje obećanje izvor je ohrabrenja za sve koji nastoje ispuniti božansku svrhu u svom životu.
Djela 26:16: "Ustani! Stavite te! Pojavio sam vam se da vas odaberete kao slugu i kao svjedok onoga što ste vidjeli od mene i što ću vam pokazati." U ovom stihu Pavao izvještava o vlastitom pozivu kao apostolu i kako ga je Bog odabrao i omogućio mu da bude svjedočanstvo njegove milosti. Kao i Pavao i Jeremija, Bog poziva svoje sluge da budu njegovi svjedoci pred svijetom.
2 Timoteju 1:7: "Jer nam Bog nije dao duh kukavičluka, već snage, ljubavi i ravnoteže." Ovaj stih naglašava da, iako se možemo osjećati zastrašeno ili uplašeno u ispunjavanju Božje volje, dao nam je duh moći i ljubavi kako bismo prevladali ove poteškoće. Podsjetnik je da, poput Jeremije, možemo vjerovati Bogu da nam omogući i ojačamo u našoj misiji.
Poglavlja: