1. Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?

2. Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:

3. "Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!"

4. Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.

5. Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:

6. "TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom."

7. Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reèe: "Ti si sin moj, danas te rodih.

8. Zatraži samo, i dat æu ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.

9. Vladat æeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lonèarski."

10. Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.

11. Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,

12. da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utjeèu!





“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina